Some posts contain compensated links. Please read this disclaimer for more info.

Rakija je duboko utkana nit u tkanju hrvatskog društva. Žestoka su to pića dobivena fermentacijom različitog voća, koja se poboljšavaju razno raznim dodacima poput trava, imele, smokava… Srž je to drevnog balkanskog zdravstvenog sustava.

Rastavlja ljude još od 1273.

Kad sam 1992. godine odlučio podići šator na području bivšeg Sovjetskog Saveza, našao sam se u nekoj prigodi s lokalnim znancima u Jekatarinburgu na čašici razgovora.

Kakva greška!

Rusi imaju tu uzrečicu, dok nazdravljaju s čašama votke od 2 dl, koja glasi – Pod stolom! Shvaćate već, značenje je apsolutno isto kao i na hrvatskom. Ubrzo sam i ja otkrio zašto. U nepun sat vremena tri litre votke nestalo je u rafalu srdačnih zdravica. Bilo je to moje vatreno krštenje u nauku o slavenskim običajima i gostoljubivosti.

Ono što je Rusima votka, to je Hrvatima rakija. Koja se god inačica vatrene vode pila u ovom čarobnom djeliću svijeta, nema uzmaka! Jedino što možete je prepustiti se i nadati se najmanje lošem.

rakija eastern europe

Je li rakija doista zdrava kao što tvrde?

Da sam vjerovao svemu u što su me uvjeravali tu u Hrvatskoj, dosad bih vjerojatno bio u vječnim lovištima. Zdravstvene blagodati koje pruža rakije su nevjerojatne. Čašica svako jutro ojačava vaš imunitet, utrljavanje u bolna leđa smanjuje bol, smanjuje kolesterol, a smanjuje i vjerojatnost da će vas okinuti moždani ili srčani udar. Naravno, nikad nisam vidio nijedan jedini medicinski dokaz koji bi svjedočio u korist navedenoga. Ali ono što moram priznati, jest da sam u Hrvatskoj upoznao neke vrlo vremešne ljude koji su djelovali iznadprosječno zdravo za svoje godine i koji su se kleli kako svoju vitalnost mogu zahvaliti upravo svakodnevnoj terapiji rakijom.

Ono što pak iz prve ruke mogu posvjedočiti jest da rakija izravno utječe na smanjenu ubrojivost.

Hrvati najčešće rakiju piju kao aperitiv, jer navodno poboljšava probavu. To znači da će prije svakog jela obavezno biti čašica rakije, što najčešće koincidira s trenutkom prelaska nečijeg praga.

Kako pristojno reći ne

Jedna od prvih stvari koje naučite o rakiji u Hrvata, jest da gotovo svaka obitelj radi svoju. Ne samo to, nego svaka obitelj tvrdi da je njihova rakija najbolja na svijetu i inzistira da je probate i uvjerite se u to.

Nisu baš svi u pravu. Zapravo, rijetko tko jest.

Po mom iskustvu, jednom kad se na stolu pojavi boca rakije, zaboravite na obaveze i ostatak dana. Kurtoazni kompliment domaćinskoj rakiji samo vodi daljnjem natakanju čaše. I tako do unedogled. I tada, u tom alkoholnom magnovenju iznenada vam postane jasna ona ruska zdravica o inače rijetko kontempliranom svijetu ispod horizontalne plohe stola.

Teško je reći ne. Možete se pokušati izmotavati da ste došli automobilom i da morate ponovo sjesti za volan, no izlika vam pada u vodu ako vam je konačište udaljeno svega nekoliko koraka, na drugoj strani ulice. Iako antibiotike nisam trebao već više od 30 godina, otkako živim u Hrvatskoj, stalno sam na njima. Oni su se pokazali kao savršeni izgovor.

Druga opcija vam je da zalijete kućno cvijeće kad nitko ne gleda.

Kako se radi rakija?

Da budem iskren – nisam nikada probao. No postoji čovjek koji se potrudio napraviti vrlo informativni filmić o procesu pečenja rakije. Čak je pritom bio dovoljno trijezan da uperi kameru u pravom smjeru.

Croatopuritanci među čitateljima možda će se sad pobuniti da je ovaj video o pečenju rakije snimljen u Sjevernoj Makedoniji. Ali shvatite me, pronaći film dobre kvalitete i trijeznih protagonista o procesu dobivanja tog nektara, i još na engleskom jeziku, bio je poput traženja igle u plastu sijena. Osim toga, znalci mi kažu da je postupak destilacije makedonske rakije, gotovo u potpunosti istovjetan postupku pečenja hrvatske rakije.

Dakle, proces koji je opisan u priloženom videu ide otprilike ovako: voće ili grožđe se pusti da fermentira i onda se destilira. Voće koje se u Hrvatskoj najčešće koristi za pečenje rakije su šljive (šljivovica), marelice (rakija od marelice to jest kajsije), kruška (rakije se često naziva viljamovka i ukrasno se stavlja jedan plod u bocu s rakijom), zatim dunjevača i rjeđe rakija od smokava.

Postoji više verzija i različitih imena za rakiju od grožđa. Duljina fermentacije dosta se razlikuje od slučaja do slučaja. Nakon destilacije, majstor destiler često dodaje vodu kako bi na taj način kontrolirao jačinu rakije koju želi dobiti.

Kad je taj proces gotov, na red dolazi druga faza. U toj se fazi različito voće, začini, trave i drugi dodaci, dodaju rakiji kako bi se dobili kompleksniji okusi.

Šljivovica

Ako postoji jedno voće koje predstavlja simbol rakije to je svakako šljiva. Samozatajna šljiva pravi je sinonim za rakiju, posebno u istočnim dijelovima zemlje. Najčešće se pušta da odleži u drvenim bačvama, tako da kad vam ju serviraju, a ona ima zlaćanu boju, možete biti sigurni da je sazrela. Ili je netko učinio blasfemiju i dodao jestivu boju kako bi izgledala starije i odležanije.

Lozovača i/ili komovica

Odmah da smo načistu; obje se dobivaju od fermentiranog grožđa. Glavna razlike je u tome da se lozovača (često kraće zvana loza) radi od stiješnjenog cijelog grožđa, dok se komovica dobiva od ostataka nakon što se grožđe ispreša kako bi se dobio sok za vino. Ne treba biti nobelovac kako bi se došlo do zaključka da je rakije od cjelovitog grožđa puno bolja od rakije od ostanjaka. No, vrlo često nećete uspjeti osjetiti razliku između loze i vrhunske komovice koja se još gdjegod naziva tropica.

Komovica se najčešće koristi kao baza za druga pića. Dodajući njojzi ili lozovači šećer i druge sastojke dobivaju se složenije arome.

Travarica, smokvica, medica, biska – no je li to sve?

Hrvati su u stanju rakiju napraviti gotovo od bilo čega što im dopadne u šake. Jedna od najaromatičnijih je bila rakija od ružinih latica, koju sam probao u Olive Garden Resortu u Jadriji kod Šibenika. Ne dobiva se fermentacijom ružinih latica, što očito ne bi baš funkcioniralo, već se laticama dodaje šećer, čime se dobiva sirup koji se onda dodaje u onu gore spomenutu bazičnu lozu ili komovicu.

rakija-rose

Hrvatska ima široku paletu sjajnih, aromatičnih rakija i likera koje nipošto ne biste trebali propustiti kušati. Evo nepotpunog popisa na kojemu ćete naći one najpopularnije, ali i neke bizarne:

Travarica je jedna od najraširenijih rakija, doslovno znači rakija od trava. Dobiva se dodatkom različitog aromatičnog bilja, uključujući kadulju. Smokvica ili smokovača alkoholni je homage podcijenjenoj smokvi. Lozi se dodaju smokve kako bi se dobio slatki, aromatični okus. Ako ste u prilici obavezno probajte rakiju destiliranu od samih smokava! Medica (još medovica ili medovača) vašoj će sklonosti medu dati sasvim novu dimenziju, s obzirom da se tu u lozu dodaje med, a ponekad i neke trave. Rogačica, kako joj samo ime sugerira, je rakija dobivena od rogača, biljke koja raste u Dalmaciji i često se koristi u izradi tradicionalnih kolača i rogačice. Višnjevac i orahovac su obično likeri, znači slatka alkoholna pića, koja se dobivaju na način da se u rakiju dodaju višnje ili orasi uz obilati dodatak šećera.

Biska se etablirala kao jedna od najtraženijih hrvatskih delicija. Radi se od samo 4 sastojka, a jedan od njih je imela. Biska je istarski specijalitet i zvijezda Istarskog Festivala loze koji se održava svakoga listopada. Festival je u Humu, koji je inače službeno najmanji grad na svijetu.

Festival rakije u Slavoniji – što bi tu moglo poći po zlu?

Slavonija je bez ikakve sumnje srce hrvatskog rakijanja. Ako i uspijete izmigoljiti nutkanju žesticom u obalnom dijelu Hrvatske, zaboravite da će vam to uspjeti u istočnim kopnenim provincijama. Ponekad mi se stvarno čini da se tamo rakija pije više nego voda.

I što bi onda bila Hrvatska bez pravog Festivala rakije? I gdje bi ga bilo bolje organizirati nego u Slavoniji i Baranji? Selo Vardarac u Baranji, bio je ponosni domaćin festivala koji slavi žesticu. Nažalost, festival se prestao održavati 2015. godine iz “administrativnih razloga”.

Pelinkovac

Iako pelinkovac zapravo NIJE rakija, on je vjerojatno najprepoznatljivije žestokoalkoholno lice Hrvatske u svijetu. Zašto nije rakija? Zato jer, citiram dokument hrvatskog Ministarstva poljoprivrede, “etilni alkohol poljoprivrednog porijekla“, koji obično podrazumijeva krumpir ili žitarice, ali ne voće. Osim toga, pelinkovac sadrži tek oko 31% alkohola, a prava rakija mnogo je moćnija od toga.

Pelinkovac je liker čija tradicija broji više od 150 godina. Na tržištu postoji nekoliko različitih inačica pelinkovca. Baza pelikovčeva okusa je pelin, s dodatkom komorača, kadulje, metvice i drugih trava. Nije bitno različit u usporedbi Jagermeisterom i ako volite takva pića, najčešće se servira kao dižestiv. Pelinkovac ima fascinantnu priču i povijest, koje možete saznati u priloženom videu.

A pobjednik je…

rakija snake

Još je mnoštvo različitih rakija u kojima možete uživati u različitim dijelovima Hrvatske. Rado se sjećam (ok, ne baš toliko rado) jedne rakije od maslina, koju je radio jedan svećenik na otoku Hvaru prije mnogo godina.

Prošle godine, onako iz zabave, zamolio sam svoje Facebook prijatelje da mi napišu koje su najneobičnije rakije pili. Na temelju njihovih iskustava napisao sam ovaj članak.

Pobjednik je, bez ikakve sumnje, čovjek čiji je “poison of choice” (u ovome slučaju apsolutno doslovno) prikazan na slikama.

A mislili ste da u Hrvatskoj nema zmija…

Pozdrav i (ne) vidimo se ispod stola!

rakija snake slavonia